Povijest šaha u Hrvatskoj

Šah u Hrvatskoj ima značajnu tradiciju. U ovom tekstu ćemo proći kroz najranije legende o šahu i hrvatskoj “šahovnici“, prvom spominjanju šaha u Hrvatskoj, počecima igranja, pa sve do osnivanja Hrvatskog šahovskog saveza, razvoju šaha, a na kraju ćemo proći kroz novija vremena i trenutno stanje šaha u Hrvatskoj.

Prema legendi iz 1880., koju je zapisao  hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić, hrvatski kralj Stjepan Držislav je bio zarobljen od Mlečana. Da bi se oslobodio sužanjstva, igrao je šahovski meč protiv  Petra II. Orseola, mletačkog dužda.

Pobijedio je u tri partije i time zaradio slobodu, a po nekim verzijama  i vlast nad dalmatinskim gradovima. Nakon toga je za svoj znak uzeo šahovsku ploču, te je stavio u svoj grb.

Najstariji trag o igranju šaha u Hrvatskoj potječe iz 1385. u Zadru. Mihovil, trgovac suknom, imao je na svom imovinskom popisu stolić sa šahovskom garniturom. Kasnije se igranje šaha spominje na  Pagu (1393.), u Dubrovniku (1422. i 1434.) i Splitu (1535).

Zanimljiv je podatak da u Splitu (1535.), koji je bio pod vlašću Venecije,  nadbiskup Andrija Corner zabranjuje svećenicima igrati šah. Šah se spominje kao “nepoštena igra” zajedno s kartama, kockama i pjesmama.

Thomas Hyde, poznati engleski povjesničar i orijentalist,  u svojoj  knjizi De ludis orientalibus iz 1694. spominje dopisne partije igrane između mletačkih i hrvatskih trgovaca od 1650.

Zahvaljujući hrvatskim studentima koji su studirali u Beču, Padovi, Bruxellesu, Parizu i ostalim gradovima, šah postaje sve popularniji u Hrvatskoj tijekom 19. stoljeća.

U karlovačkom časopisu Pilger objavljen je 1844. prvi šahovski problem. U tjedniku Hrvatska lipa počela je 1875. izlaziti prva šahovska rubrika.  Prvu knjigu Šahovska abeceda napisao je Izidor Gross. Tiskana je 1909.

Šahovski majstori

Prvi hrvatski šahovski majstor (pojam “velemajstor” tada još nije postojao) bio je Aleksandar Witek. Prvi šahovski turnir igran je u Zagrebu 1886. Pobjednik je bio dr.sc. Đuro Pilar, geolog i paleontolog svjetskog ugleda. Iste godine, 11. ožujka, osnovan je Zagrebački šahovski klub, prvi šahovski klub na području današnje Hrvatske.

Prvi pokušaj održavanja Hrvatskoga prvenstva u šahu 1908./09. nije uspio zbog visokih hotelskih troškova za boravak sudionika.

Hrvatski šahovski savez osnovan je 12. svibnja 1912. u Zagrebu, na poticaj Zagrebačkog šahovskog kluba gdje su bili izaslanici i klubova iz Karlovca, Osijeka i Siska. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranja Jugoslavije, 22. kolovoza 1920. u Zagrebu je osnovan Jugoslavenski šahovski savez. Hrvatski šahovski savez ostao je dio Jugoslavenskog do 1991, kada se osamostaljuje i sljedeće godine postaje član FIDE. U punopravno članstvo FIDE HŠS primljen je 21. lipnja 1992. u vrijeme Olimpijade. Od 1. srpnja 1992. na rejting-listama FIDE uz imena hrvatskih šahista naznačuje se – CRO.

Najjači hrvatski igrač u prvoj polovici 20. st. bio je Vladimir Vuković, koji je 1922. godine osvojio naslov međunarodnog majstora. Stekao je svjetsku slavu kao šahovski teoretičar, pisac i urednik. Niz njegovih knjiga preveden je na mnoge jezike. Pod njegovim je uredništvom pokrenut u Zagrebu 1925. g. Šahovski glasnik.

Nakon Drugog svjetskog rata imali smo mnogo odličnih igrača, ali nijedan se nije probio u svjetski vrh. Mnogi hrvatski igrači i igračice igrali su za ekipu Jugoslavije na šahovskim olimpijadama 1927-1990. godine i osvojili niz medalja.

U Dubrovniku je 1950. odigrana IX. šahovska olimpijada, a hrvatski šahist B. Rabar bio je najuspješniji igrač. Na toj olimpijadi igralo se figurama koje je skicirao A. Maurović, a izradio drvotokar Vjekoslav Jakopović. Te su figure proglašene najboljima na svijetu zbog praktičnosti (optimalnog odnosa veličine figura i veličine polja te pogodnoga prstohvata).

Nenad Petrović je bio jedan od najuglednijih svjetskih problemista. Velemajstor problemskog šaha, dobitnih brojnih nagrada u natjecanjima u sastavljanju problema, svjetski prvak u rješavanju problema 1947, 1965. i 1974. Hrvoje Bartolović je također bio svjetski prvak u rješavanju problema.

U Zagrebu 1970. je održan Turnir mira na kojem je pobijedio Robert Fischer.

Na šahovskoj olimpijadi 1992. godine hrvatska muška ekipa zauzela je izvrsno sedmo mjesto i to je do danas najveći uspjeh.

Kad pričamo o šahu u Hrvatskoj, nezaobilazno ime je Gari Kasparov, prijatelj Hrvatske, ruski šahovski velemajstor kojeg mnogi smatraju  najvećim šahistom svih vremena.

Svoju iznimnu podršku hrvatskom narodu dao je tijekom domovinskog rata. 1993. godine odigrao je simultanku u Zagrebu s prognanim vukovarskim braniteljima. Godinu dana kasnije odigrao je simultanku u Dubrovniku ispred Orlandovog stupa, a tu sliku su zbog iznimne medijske propagande zabilježile sve veće svjetske TV postaje.

Hrvatsku smatra svojom drugom domovinom, od 2000. godine ima kuću u Makarskoj, a prije toga boravio je na Crvenom otoku pokraj Rovinja.
(Izvor slike: kasparov.com)

Kasparov je dobio hrvatsko državljanstvo 27. veljače 2014. godine.

Škola šaha

Posljednjih godina postoji inicijativa uvođenje za šaha u škole, barem kao izborni predmet.

Obrazloženja za uvođenje ovog predmeta u škole je da on poboljšava uspjehe u drugim predmetima te potiče razvoj emocionalne inteligencije, doprinosi razvitku pažnje i samokontrole i potiče djecu na nezavisno razmišljanje.

U Hrvatskoj danas ima mnogo zaljubljenika u šah. Igra se iz razonode, profesionalno, u kućama, parkovima, klubovima, školama, a sve je popularniji i šah online gdje možete igrati protiv drugog igrača ili protiv računala.